Filipini: Centar Manile siguran je zbog mafije, a tisuće ljudi živi na groblju

datum objave | 01. februarja 2017
14163

Jednom sam već imao sam već kartu za Filipine i filipinsku vizu u putovnici, no let iz Kuala Lumpura mi je bio otkazan zadnji čas. Filipini su mi ostali tako za kraj lutanja cijelom jugoistočnom Azijom. Stoga sam odlučio da napokon otputujem tamo.

Filipini su peta najveća otočna država na svijetu, sastoji se od 7100 otoka, no tek njih 860 je naseljeno. No, mnogi otoci su u stvarnosti samo morske hridi.

Za razliku od ostatka ovog dijela Azije, na Filipinima je rimokatolička vjera je dominantna religija i najveća kršćanska zajednica, s procjenama da oko 80% Filipinaca pripada toj vjeri. Zemlja ima značajnu španjolsku katoličku tradiciju, a španjolski stil katoličanstva vrlo je ugrađen u kulturu, koja je stečena od svećenika ili redovnika. Islam je stigao na Filipine u 14. stoljeću s dolaskom malajskih i javanskih trgovaca. Postoji oko 5 do 10 milijuna muslimana na Filipinima, oko 5-10% od ukupnog broja stanovnika.

Prisustvu rimokatoličke vjere ne treba se čuditi, jer su Filipini 333 godine bili pod španjolskom kolonijalnom vladavinom. Za vrijeme kolonijalne vladavine Manila se razvila u pokretača jugoistočne Azije. Tada su od Filipina do Acapulca u Meksiku, jedanput do dvaput godišnje, plovili slavni manilski galeoni natovareni porculanom, svilom, parfemima i začinima. Na povratku su se na brod ukrcavali novi doseljenici, misionari i državni službenici. Misionarstvo se odvijalo uspješno i brzo. U provincijskim gradovima vladali su alkaldi, mjesni suci, koji su se doseljavali na Filipine bez ikakve imovine. Urođenike se prisiljavalo da alkaldima prodaju svoje proizvode i od njih kupuju njihove po cijenama koje bi ovi odredili. Posljedice ovakva načina gospodarenja na dobrobit samo jedne strane osjećaju se još i danas, naime korupcija i nepotizam među birokracijom su jako rašireni.

Metro Manila – 16 gradova

Metro Manila je gradsko područje koje se sastoji od 16 gradova. Obuhvaća filipinski glavni grad Manilu i okolno područje. Na cijelom području živi 12 milijuna ljudi.

Samo središte glavnog grada Manile je Intramuros, kako samo ime kaže, je ograđeni dio starog grada (španj. intra muros – unutar zidina). To je najstariji dio Manile te njezina povijesna jezgra. U centru se nalaze dvije crkve – Manilska katedrala i crkva svetog Agustina. Izgledaju kao i većina velikih crkvi u Europi. Na sjeveru se nalazi Fort Santiago, bivše kolonijalno vojno središte u kojem se sad nalazi muzej Jose Rizalu, filipinskom nacionalnom heroju, optičaru, umjetniku, piscu i znanstveniku koji je govorio 24 jezika. Nedaleko od Manilske katedrale nalazi se Casa Manila, tipično uređena kuća iz kolonijalnog razdoblja. Unutrašnjost je uređena namještajem iz tog doba, i ilustrira život bogate kolonijalne obitelji.

Groblje koja izgleda kao grad

Posjetili smo i staro kinesko groblje. Ima stara poslovica da kad umremo da ćemo svi imati jednako velik grob. No ovdje to nije slučaj. Svaka grobnica za jedan bračni par je veličine omanje kuće, s krovom, trijemom, prozorima. Prolazi između tih kućica su uređeni kao ulice, i cijelo groblje izgleda kao pravi mali grad. Najveće groblje u Manili je pak Cementerio del Norte, gdje u mauzolejima živi oko 1000 siromašnih obitelji, čiji članovi uglavnom rade na održavanju groblja. Govori se o brojci od 6000 stanovnika ukupno kojima je dom groblje.

Najviša stopa kriminala u Aziji

Svakako treba spomenuti kriminal u Manili, jer je to jedan od gradova s najvišom stopom kriminala u Aziji. Povijesni centar same Manile te Makati su prilično sigurni dijelovi u kojima se nije problem kretati po noći. Po nekim pričanjima sam čuo da mafija u tim dijelovima drži hotele i da im je bitno da turistima ne nedostaje vlas kose s glave. Ostali dijelovi Manile su okej za hodanje po danu, no treba pripaziti i ne pokazivati vrijedne stvari poput skupih mobitela, satova, i slično.

Uber je prisutan i tu

Ako sam negdje uživao u korištenju Ubera, to je bila Manila. Glavno prijevozno sredstvo je bio ultra jeftini Uber, s kojim sam se vozikao po cijelom gradu. Svaka vožnja, čak i ona duža od pola sata, bila je maksimalno 15-20 kuna.

Pizzacles: pizze na štapiću oduševit će vas na Filipinima!

Nakon nekoliko dana provedenih u Manili, otišli smo na Palawan, glavni otok istoimene provincije koji je poput vrha koplja usmjeren prema Kalimantanu (Borneu) s kojim je nekoć bio povezan prevlakom. Glavni grad Palawana je Puerto Princesa, mjesto koje je proglašeno najčišćim i najzelenijim na cijelim Filipinima.

Sve zanimljivosti Puerto Princese se pogledaju u nekoliko sati, glavna crkva, šetnica uz obalu, i to bi manje više bilo sve. No, najdivniji dio Palawana je priroda, stoga smo svakodnevno išli na razne izlete.

Prvi izlet koji smo odabrali je nacionalni park podzemne rijeke Puerto Princesa, koji se nalazi osamdesetak kilometara od glavnog grada, u blizini ribarskog sela Sabang. Najveća turistička atrakcija je ponornica Sabang koja teče kroz krševiti masiv pun kraških spilja i šupljina u vapnenačkom tlu i utječe u Južno kinesko more. To je ponornica s najdužim podvodnim plovnim dijelom na svijetu. Od ukupne dužine od 4,2 km, za turističku plovidbu dozvoljena je plovidba samo duž prvih 1,2 km tog podzemnog sustava.

Pored lastavica, spilje su dnevno sklonište za, prema procjenama, oko 40.000 jedinki jedne vrste šišmiša. Intenzivna istraživanja zadnjih godina rezultirala su pronalaženjem nekih životinja, za koje se smatra da su nove, do sada nepoznate vrste, no to još treba proći znanstvenu provjeru da bi se doista moglo tvrditi da su novootkrivene vrste.

Destinacije koje postaju trendy: 10 mjesta za posjetiti u 2017. godini!

Baš zbog tog raznolikog prirodnog svijeta, tijekom vožnje brodicama u spilji je zabranjen ikakav razgovor. Buka bi uznemiravala životinje te smo dobili slušalice na kojima smo u tišini mogli poslušati snimku turističkog vodiča koji nas je vodio po spilji i koja je objašnjavala što gdje možemo vidjeti. Voditelj te brodice je slušao snimku s nama, i povremeno osvjetljavao lampom dijelove spilje o kojima smo u tom trenutku slušali. U jednom trenutku sam maknuo slušalice i uživao u tišini. Oko mene desetke brodica, u svakoj po 7-8 ljudi, i apsolutna tišina. Čuju se samo zaveslaji vesla voditelja brodice i to je to.

Jedan dan smo uzeli Honda Bay Island Hopping Tour, odnosno turu brodicama po malim otočićima u zaljevu Honda koji se nalazi sa istočne strane otoka. To je hrpa malih nenaseljenih otoka s predivnim pješčanim plažama i nekoliko barova u kojem sam se mogao okrijepiti koktelima dok je moja suputnica Iva tražila dobar kadar za pokoji selfie koji je trebala objaviti na društvenim mrežama. 🙂

Krošnje mangrova kao prirodno božićno drvce

Jednu večer smo otišli na Firefly Watching Tour na rijeci Iwahig. U gluho doba noći male brodice nas voze po rijeci Iwahig, podno stabala i mangrova u čijim krošnjama promatramo krijesnice, a krošnje svijetle kao prirodno božićno drvce. Krijesnice se međusobno sinkroniziraju i svijetle u ritmu.

Bio je plan otići na sjeverni otok Coron u čijoj neposrednoj blizini je potopljeno desetak japanskih brodova tijekom drugog svjetskog rata, i to je jedno od najboljih mjesta za ronjenje na cijelom svijetu. No, zbog tajfuna je let u zadnji čas bio otkazan pa smo ostali u Puerto Princesi. No, našao sam si zanimaciju i tamo.

Naletio sam na malu zanatsku pivovaru imena Palaweño Brewery u kojoj sam provodio večeri u druženju sa strancima, mahom Amerikancima i Europljanima koji su na proputovanju Filipinima. To je prva mala pivovara na cijelom Palawanu, i jedna među prvima na cijelim Filipinima. I jedina koju vodi žena. Vlasnica Aya je živjela 30 godina u San Diegu. Već sam u prijašnjim tekstovima objasnio da San Diego zovu i američkom prijestolnicom zanatskog piva (San Diego – Craft Beer Capital of America). Stoga ne treba čuditi kvaliteta i izbor piva, jer se Aya stvarno dobro razumije u pivo. Šankerica Karmel je glasna i uvijek nasmijana, i vrlo je dobro društvo. Mislim da bih tekst o zanatskim pivama upotpuniti i ovim mjestom. 🙂

Sve u svemu, putovanju je polako došao kraj, treba se vratiti sa ugodnih tridesetak stupnjeva na temperature debelo ispod minusa u Zagrebu. I dok kuckam ovaj tekst, tijelo mi je okruženo snijegom, ledom i niskim temperaturama, a duša mi je još uvijek na Palawanu, jednom od stvarno lijepih mjesta koje sam posjetio.

Provjerite akcijske cijene karata ili kontaktirajte naše agente!

IZDVOJENI ICINI BLOGOVI:

Singapur: SMRT u „američkom“ gradu gdje su žvakaće zabranjene

Ico u suknji: Sirija prije rata bila je prekrasna zemlja, što je danas ostalo od nje?

Bolivija: Zemlja u kojoj su Hrvati klasni neprijatelji siromašnim Indijancima

Gvatemala: Tamo gdje ulice nemaju ime, a busevi su „kokošji“